Kajak kanu klub Zagreb

  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Klupske vijesti

Bok Kula!

Bok Kula!

Još uvijek ne mogu vjerovat...

Kad sam saznao, mislim, ne vjerujem... nazovem tvoj broj i šok, javi se Barbara sva u šoku... viče i kuka... još na Sljemenu.

Danas u jutro idem van, vozim dijete nekam, i velim kak si ovo i ono, a susjeda veli, a kakav si ti bio u ovim blesavim godinama, pa staroj si prodal veš mašinu za čamac... da Kuli, koincidencija ili?

Sjećam se dana kad smo došli u Slaviju nas četiri. Godina Gospodnja '73., a prvi čovjek na kog smo naletjeli bio je Kula. Duga plava kosa, fudbalerka. Kleči gore na nečijoj kabini i uzima stvari za vodu.

Bok juniori, baš sam se vratio iz vojske (JNA) i idem na Savu, pa si moram posudit špricdeku.

Nakon toga bio si nam idejni vođa, šef bande, pa trener i to odličan, od koga sam naučio športske stvari na jedan simpatičan način, a i one životne. Mogu reći da sam zbog toga otišao na FFK i ostao se baviti športom sve do sad. Imao si veliki utjecaj na moj životni smjer.

Na kraju konkurencija, partner i prijatelj. Mnoge manšafte po Evropama i nekim drugim zemljama zajedno smo odveslali, pobjeđivali, gubili... Pobjeđivali smo na prvenstvu neke bivše države. Pali su ničice i Slovenci i Srbi i Makovi.

Prvo prvenstvo Hrvatske pobijedili smo u C2 spustu na Kupi '92. A da ne pričam o nogometu, o čemu ja nemam pojma, a to i piše gore na zidu. A ti? Ti si ga izmislil, trebal si igrat u prvoj postavi Jankomira, tak si bil lud... (ovo je naša spika). Ne bi se imal sramit kaj u prvoj postavi Dinama.

Nema veze, bila su to lijepa vremena, bilo je svega, a sad nema tebe. Vrlo brzo jedan za drugim Jasmin, Buco, Eke. Sad ti... Sve to tak nekak brzo ide, nikak zakočit malo vrijeme. Valjda ekipa čeka gore za belu ili neki wildwaser.

Još jenput, bok frende, bilo je lijepo biti tvoj prijatelj.

Dudo

 

IN MEMORIAM: Zvonko Drakšić - Kula

IN MEMORIAM

Zvonko Drakšić - Kula

(1955 - 2012)

-Zvonko-Draksic-Kula bw

Dragi prijatelji, kanuisti, kajakaši, rafteri, s velikim bolom i tugom javljamo vam da je naš legendarni Kula danas preminuo tijekom njegovog posljednjeg uspona na Sljeme.

Svi mi koji smo ga poznavali mislili smo da je nemoguće da se to ikada dogodi. Oduvijek je zračio nekom posebnom, neiscrpnom energijom koja nas je uvijek očaravala, bilo da je išao na rijeke, mora, planine...

Kula je bio osebujan čovjek koji je skoro cijeli svoj život proveo među nama kanuistima, kajakašima i rafterima, kao natjecatelj, trener i veliki prijatelj. Stalno je bio pokretač nečeg novog; novog načina treninga, prehrane, novih sportskih aktivnosti, spreman eksperimentirati, ići do kraja... Volio se natjecati i uvijek je htio pobijediti, pa čak i onda kada nije imao nikakve šanse. No to ga nije smetalo da se bori do kraja.

Mladi divljevodaši u klubu često su se ugledali na njega zbog njegove neustrašivosti, njegovog prkošenja rijekama te njegove vječne želje za avanturom. Avantura mu je bila u krvi. Nikada nije prestao dolaziti na Savu, na rijeke; nikada nije prestao trenirati, veslati, natjecati se; nikada nije prestao ići u teretanu; a nogomet je, neki bi rekli, izmislio.

Natjecanja na Kupi više neće biti ista bez njega. Nedostajat će nam na nogometu. Više neće biti njegovih savjeta koji bi nekome promijenili cijeli dotadašnji pogled na život i svijet...

Dobrovoljnim pristupanjem Sportskoj četi tijekom Domovinskog rata mladima je dao primjer domoljublja i borbe za bolje sutra. U školama gdje je radio kao profesor tjelesnog odgoja bio je omiljeni profesor, najbolji razrednik, i kao takav ostavio je svoj pečat na brojnim generacijama.


Dragi Kula hvala ti na svemu!

Zbogom i vidimo se opet na nekoj divljoj rijeci, visokoj planini, tamo negdje...

   

Zimske pripreme u Splitu, 3. - 8. 1. 2011

[kljukan]Još se nismo ni odmorili od sarme i kolača, a več je počelo pakiranje za prve ovogodišnje pripreme. Ekipa od dva seniora, Marko Mrkoci i Matija Marinić, te dva juniora, Ren Korpes i Filip Kostić Križan, pod vodstvom trenera Davora Marića uputila se put Splita. Tjedan dana na moru (od 3. do 8. 1. 2011) i nije tako loš način za započeti novu godinu Smile, mada je nama proteklo u radnom tonu.

Nakon dosta vremena ponovno je dogovoren smještaj u vojarni Lora koja se  pokazao kao dobar odabir. More, treretana i atletska staza na par metara od soba a Marjan samo malo dalje - više nam i nije trebalo. Treninzi su odrađeni u skadu sa planom, a tome je doprinijelo i vrijeme koje nam je išlo na ruku (10-ak stupnjeva i bez kiše).

 

Novo lice kluba, 3. dio

-2010-11-farbanje-jablani-05U nedostatku sportskih vijesti ipak vam možemo pisati o klupskim događanjima ovog vikenda. Nakon što je klupska fasada očišćena i ofarbana došlo je vrijeme i za završno uljepšavanje kluba i klupskog okoliša.

Na red je došlo nanošenje završne lazure na fasadu kako bi klub što ljepše izgledao. Također smo dali podrezati jablane oko kluba kako ne bi slučajno došlo do padanja grana uslijed jakog vjetra. Već na proljeće jablani će se ponovo zazeleniti u punom sjaju. Ipak oni rastu uz savski nasip.

Ponovo se zahvaljujemo svim članovima koji su sudjelovali u akciji. Ovim akcijama klub i okoliš kluba će puno bolje izgledati za nadolazeće jubilarno natjecanje u prosincu na Štefanje koje će organizirati naš klub. Radi se o 15. Memorijalu "Tibor Šaramo" koji je ujedno i 40. Tradicionalni Novogodišnje-Štefanjski spust. Vidimo se!

Više...
 


JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
2010-09-danko-herceg-sloka-2010-640x220.jpg

Kalendar

<<  Prosinac 2019  >>
 Po  Ut  Sr  Če  Pe  Su  Ne 
        1
  2  3  4  5  6  7  8
  9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031